Psihoterapija je metoda liječenja problema emocionalne prirode koji mogu uključivati širok spektar smetnji koje se mogu ispoljavati na psihičkoj, tjelesnoj i interpersonalnoj razini.
Kako emocije imaju i svoju tjelesnu komponentu, ne iznenađuje činjenica da mnogi ljudi naprave niz tjelesnih pretraga prije nego se ustanovi da je uzrok njihovih smetnji u emocionalnom disbalansu te da im je potrebna psihološka pomoć.
Psihoterapija može biti djelotvorna kako kod smetnji koje su prisutne godinama tako i kod onih koje su nastale naglo, usljed nekog izvanrednog životnog događaja.
Nije moguće navesti sve situacije u kojima je psihoterapijski pristup metoda izbora u liječenju, no moguće je izdvojiti one zbog kojih nam se pacijenti najčešće jave:
- tjeskoba čiji intenzitet remeti svakodnevno funkcioniranje što može, a ne mora biti praćeno paničnim napadajima
- pretjerani osjećaj brige ili straha u situacijama koje realno nisu opasne
- socijalna nelagoda koja limitira dnevno funkcioniranje
- poteškoće u uspostavljanju i održavanju međuljudskih odnosa (prijateljskih, partnerskih, poslovnih)
- česti tjelesni simptomi koji se intenziviraju kod psihičke uznemirenosti
- osjećaj da se osoba „zaglavila“ u jednoj životnoj situaciji i ne vidi kako ići naprijed
- stalni osjećaj nezadovoljstava i praznine koji se nikako ne može popraviti
- loša slika o sebi i nisko samopouzdanje
- sniženo raspoloženje, bezvoljnost, pasivnost
- nezadovoljstvo partneskim odnosom
- žalovanje za bliskom osobom
- prekomjerni stres na radnom mjestu koji prerasta osobne prilagodbene kapacitete
- suočavanje i teško nošenje s lošom viješću (bolest, gubitak posla, partneski odnosi)
- želja za istraživanjem i boljim upoznavanjem sebe uz odsustvo bitnije patnje
